Glow


Glow

Chunky Move (Australija) | Koncept i koreografija: Gideon Obarzanek

Nagrađivani spoj digitalne tehnologije i ljudskog pokreta, ˝…pothvat koji će dugo ostati u pamćenju˝, intimna interaktivna solo izvedba u kojoj pokret ljudskog tijela pokreće i kontrolira glazbu, osvjetljenje i animaciju. Jednostavno, predstava koju ne smijete propustiti!

Glow

koncept & koreografija: Gideon Obarzanek

koncept & dizajn interaktivnog sustava: Frieder Weiss

originalna glazba & oblikovanje zvuka: Luke Smiles (motion laboratories)

dodatna glazba: Ben Frost

kostimografkinja: Paula Levis

plesačice: Kristy Ayre / Sara Black

operater multimedije: Nick Roux

o predstavi

Glow je koreografski esej umjetničkog ravnatelja Gideona Obarzaneka i tvorca interaktivnog softvera Friedera Weissa.

Podno sjaja sofisticiranog sustava video-praćenja, samotno organsko biće usvaja i napušta ljudsku formu, prelazeći u oblike nepoznatih, senzualnih i grotesknih stvorenja.

Korištenjem najnovijih dostignuća u interaktivnom videu, digitalni krajolik biva stvaran u realnom vremenu kao odgovor na pokrete plesača. Kretnje plesača se time proširuju, a plesači sa svoje strane manipuliraju video svijetom koji okružuje tijelo, što rezultira nepostojanjem dvije jednake predstave.

U Glowu, svjetlo i pokretna vizualna rješenja nisu unaprijed fiksirani video playback, već se radi o slikama koje neprekidno proizvode razni algoritmi koji reagiraju na pokret. U većini standardnih predstava u kojima se koristi projekcijsko osvjetljenje, plesačev položaj tijela i izbor trenutka djelovanja moraju biti potpuno vezani uz prostor i projekcijsko vrijeme video zapisa. Njihova je uloga svedena na zahtjevnu zadaću izvođenja predstave koja će svaki put biti točan preslik originala. U Glowu, stroj prati izvođača i odgovara na njegove pokrete, oslobađajući ga okova veze koja je sputavajuća i zamorna.

You need to a flashplayer enabled browser to view this YouTube video

redateljeve bilješke

Frieder i ja prvi smo se puta sreli na monegaškom Plesnom forumu krajem 2004. godine i raspravljali o korištenju projektora za osvjetljavanje tijela koje se kreće. U Australiji smo krajem 2005. godine ispitali različite odnose između tijela koje se kreće i pokretne računalne grafike, koristeći sustav praćenja koji se bazira na infracrvenoj kameri.

S boljim razumijevanjem sposobnosti sustava, njegovih mogućih primjena i daljnji potencijal, plesači i ja smo pokušali stvoriti jednu vrstu ˝biotehnološke fikcije˝ u pokretu, transformirajući tijelo u druge imaginarne oblike senzualnih i grotesknih stvorenja.

Odnos digitalnog okruženja prema izvođaču se mijenja od ilustrativnog proširenog ˝hoda˝ njegov kretnji, vizualnog izražavanja unutrašnjih stanja, pa do samodostatnog animiranog obitavališta.

Odnos između plesača i pokretnih slika opisuje dva entiteta koji su usklađeni i složni. U početku, samo trenutačne napukline oslabljuju ovaj savez, no kako se predstava razvija, tako dolazi i do razrješenja odnosa i konačnog raskida ovih dvaju elemenata.

U uvodnom dijelu, snažno predavanje vlastitoj estetici čini Glow vizualno vrlo impresivnim. Međutim, ono što je možda još zanimljivije jest nagovještaj stvorenja koje se postupno razotkriva unutar ovog kaleidoskopskog sustava. Glas u uvodnom dijelu ili kasniji suptilni drhtaj tijela aluzija su na mogućnost nečeg drugog, onkraj jasno definiranog djela prelijepih oblika i virtuozne izvedbe.

Usporedo sa razvijanjem predstave razvija se i početni međuodnos svjetla & vizualnih rješenja te tijela u pokretu. U jednom nam trenutku plesačev utjecaj na grafički predložak ostavlja dojam da su se sve čestice povezale, i da su se tijelo i sustav stopili u jedan jedini entitet. Kasnije, projicirane sjene koje je plesač odbacio zadobivaju svoju vlastitu dramatičnu formu i utječu na plesačevu bihevioralnu reakciju. Približavanjem klimaktičnom kraju, intenzivni fizički proces naposljetku vodi ka razdvajanju tijela plesača i njegove projicirane slike.

Zajednička pustolovina tijela u pokretu i svjetla-pratitelja & pokretnih slika u Glowu, u kojoj se s mukom napredovalo, pokaže se u osnovi manjkavom i, konačno, neuskladivom. Predstava izražava želju za odbacivanjem ili bijegom od onoga što je sastavni dio nas samih, što možemo promatrati kao vizualnu metaforu naše vlastite neprekidne borbe sa iskonskim dualitetom..

o trupi

Nakon što je trupu 1995. godine osnovao umjetnički ravnatelj Gideon Obarzanek, Chunky Move su stekli zavidnu reputaciju stvarajući prepoznatljiv, a opet nepredvidiv brand plesnih predstava koje prkose granicama žanra.

Predstave Chunky Movea u neprestanoj su potrazi za redefiniranjem onoga što suvremeni ples jest ili što može biti unutar australske kulture koja se neprekidno razvija. Rad trupe raznolik je i u formi i u sadržaju: trupa je do danas stvorila brojne predstave namijenjene izvedbama na pozornici,

zatim predstave čije značenje proizlazi iz specifične lokacije na kojoj su izvedene, te radove u novim medijima i instalacije.

Raznovrsne programske inicijative Chunky Movea potiču i podupiru snažnu i pulsirajuću plesnu scenu u rodnom Melbourneu, a i sami stvaraju predstave koje su jednoglasno prihvaćene od strane kritičara, te popularne veće produkcije za turneje. Recentnija međunarodna gostovanja uključuju Južnu Koreju, Singapur, Japan, Rusiju, Poljsku, Belgiju, Švicarsku, Francusku, Madžarsku i Njemačku. Godine 2005. osvojili su nagradu Bessie za ˝izvanrednu koreografiju / stvaralaštvo˝ za njujoršku sezonu predstave Tense Dave.

Recentna produkcija trupe uključuje: Glow, Singularity, I Want to Dance Better at Parties, Tense Dave, There’s a Crowd i Wanted: ballet for a contemporary democracy

o koreografu

Umjetnički ravnatelj Gideon Obarzanek osnovao je Chunky Move 1995. godine. Otada je kompanija stvorila mnoge plesne produkcije, nastupajući u brojnim gradovima i na brojnim festivalima diljem svijeta. Gideon je u početku studirao na Australian Ballet School i plesao za Queensland Ballet i Sydney Dance Company, prije negoli je počeo raditi kao nezavisni izvođač i koreograf sa različitim plesnim trupama i nezavisnim projektima u Australiji i šire.

Dobitnik je nagrade Bessie u kategoriji ˝izvanredne koreografije/stvaralaštva˝ za suradnju sa Michaelom Kantorom i Lucy Guerin na predstavi Tense Dave, te dvije nagrade Green Room u Melbourneu za ˝originalnu koreografiju, koncept i realizaciju˝ za I Want to Dance Better at Parties.