Programi prošlih festivala

---

Film se prikazuje u 3D tehnici s engleskim titlovima, u dvorani 1 Movieplex kina (286 mjesta).

Pisac, redatelj, producent: Wim Wenders
Producent: Gia Piero-Ringler
Stereograf: Alaine Derobe
Snimatelj: Hélène Louvart,
3D supervizor: François Garnier
3D supervizor: Erwin M. Schmidt
Urednik: Toni Froshhammer
Skladatelj: Thom Hanreich
Umjetnički direktor: Peter Pabst
Umjetnički savjetnik: Dominique Mercy
Umjetnički savjetnik: Robert Sturm
Kostimi: Marion Citron
Scenograf i dizajner kostima do 1980.: Rolf Borzik
Distribucija: Hanway Productions
Distributer za Hrvatsku: Continental Film
Premijera u Hrvatskoj: Motovunski filmski festival 2011.
Zahvaljujemo se Motovunskom filmskom festivalu i Continental Filmu na dozvoli da se film PINA pretpremijerno prikaže na 28. Tjednu suvremenog plesa u Zagrebu. Službena nacionalna premijera filma bit će u sklopu ovogodišnjeg Motovun Film Festivala (25.-29.7.2011).

---

www.pina-film.de

Pina je dugometražni plesni film snimljen u očaravajućoj 3D tehnologiji s ansamblom Tanztheater Wuppertal Pina Bausch koji predstavlja jedinstvenu i inspirativnu umjetnost velike njemačke koreografkinje koja je preminula u ljeto 2009. godine. Sam film gledatelje vodi na senzualno, vizualno zapanjujuće putovanje u novoj dimenziji - izravno na stage s legendarnim ansamblom, a plesače prati i izvan kazališta: u grad i oko Wuppertala - mjesta koje im je 35 godina bilo dom.

Razvojni put projekta:

Wima Wendersa duboko je dojmila predstava „Café Müller“ koreografkinje Pine Bausch, koju je prvi puta gledao 1985. godine kada je Tanztheater Wuppertal gostovao u Veneciji. Iz ovog prvog susreta dvoje velikih autora rodilo se dugogodišnje prijateljstvo koje je s vremenom rezultiralo idejom da zajedno snime film. Nažalost, ovaj se plan puno puta odgađao zbog niza ograničavajućih okolnosti: Wenders je smatrao da tek treba otkriti način kojim bi se adekvatno prikazala na filmu jedinstvena umjetnost pokreta Pine Bausch. S vremenom je ovaj zajednički plan prerastao u prijateljski ritual, gotovo trajni predmet šala, tijekom kojih su se dvoje umjetnika uzajamno podsjećali na svoju prvotnu nakanu. „Kada?”. „Čim shvatim kako…”

Za Wima Wendersa odlučujući je trenutak konačno stigao kada je irska rock grupa U2 u Cannesu predstavila svoju digitalnu 3D snimku koncerta na filmu “U2-3D”. Wenders je tada shvatio kako je s 3D tehnologijom njegova ideja moguća. „Samo bih se na ovaj način, uključujući dimenziju prostora, usudio predstaviti Pinin Tanztheater na ekranu.” Wenders je odmah počeo sistematski proučavati novu generaciju 3D kinematorgrafije te je 2008. godine zajedno s Pinom Bausch ozbiljno počeo razmišljati o realizaciji svojih snova. Zajedno s Wim Wendersom, Pina Bausch je iz repertoara odabrala „Café Müller“, „Le Sacre du printemps“, „Vollmond“ i „Kontakthof“ te ih dodala u svoju sezonu 2009/2010.

Šok i novi početak:

Ranije, tijekom 2009. godine, Wim Wenders i njegova produkcijska kuća Neue Road Movies, zajedno s Pinom Bausch i s ansamblom Tanztheater Wuppertal, započeli su fazu predprodukcije. Nakon pola godine intenzivnog rada, te samo dva dana uoči planirane probe za 3D snimku, dogodilo se nešto što nitko nije očekivao: Pina Bausch je iznenada umrla 30. lipnja 2009. Diljem svijeta svi ljubitelji umjetnosti kao i prijatelji Tanztheater Wuppertala žalili su smrt jednog od najvećih koreografa. Činilo se da će ovo biti i kraj njihova zajedničkog filmskog projekta. Wim Wenders je odmah obustavio sve pripreme, uvjeren kako film, bez Pine Bausch, nema smisla snimiti.
Nakon početnog perioda žaljenja i naknadnog razmišljanja, ohrabren brojnim apelima međunarodne zajednice, uz pristanak obitelj te na zamolbu plesača i ostalog osoblja, Wim Wenders je ipak odlučio snimiti film bez prisutnosti Pine Bausch.

Novi koncept za film, uz dijelove iz četiri ranije odabrane produkcije: „Café Müller“, „Le Sacre du printemps“, „Vollmond“ te „Kontakthof“, uključuje i pomno odabarne arhivske snimke Pine Bausch zajedno s maštovitim, kratkim solo izvedbama plesača ansambla. Kako bi postignuo cilj, Wim Wenders je koristio metodu „propitkivanja” koju je koristila Pina kao koreograf kada bi pristupala stvaranju novih djela. Postavljala bi pitanja, a plesači su odgovarali; ne riječima, već jezikom tijela. Isplesavali su svoje intimne osjećaje i osobna iskustva iz kojih je Pina Bausch, tijekom intenzivnih radnih procesa, dalje gradila svoja djela. Wim Wenders se prihvatio ove metode kada je pozvao plesače da za potrebe filma izraze svoja vlastita sjećanja na Pinu Bausch. Snimio je na raznim lokacijama različita sola koja daju plesačima potrebnu individualnost, a ujedno tvore uzbudljive dodatke postojećim komponiranim djelima.

Dugogodišnji kostimograf Tanztheater Wuppertala, Marion Cito, o svom radu na projektu s Wim Wendersom i čitavom filmskom ekipom zaključuje: „Poput mnogih mojih kolega, ja također ne mogu vjerovati da Pina Bausch više nije među nama. Još će dugo vremenu proći prije nego što ova žalost popusti. Ipak osjećamo da živi kroz svoja djela. Sve što radim, čak i tijekom ovog snimanja, radim za Pinu i to pomaže. Uvjeren sam da je to što Wenders poduzima doista veličanstveni pothvat.

---

---

Netaknuti teritorij:

PINA nije samo jedan od prvih europskih 3D filmova, već je i prvi svjetski 3D umjetnički film. Producent Gian Piero Ringel nije imao lagani zadatak: „Tehnološki, ali i uzimajući u obzir i vrstu filma, ulazimo u netaknute vode s PINOM. Izazov je čak naći tehnički sposobne stručnjake za razvoj i primjenu, jer takvih je vrlo malo. Trenutno se kroz primjenu digitalnog 3D procesa tek rađa novi filmski jezik – već to je za producenta izazov sam za sebe. Brojni drugi redatelji još se uvijek teško odlučuju primijeniti 3D, jer nema uspješnih primjera. Mi smo željeli biti pioniri u razvijanju kinematografskog jezika u 3D-u.”

Osvajanje novih teritorija traži i posebne napore: “Svi koji su bili uključeni u produkciju morali su naučiti kako se radi 3D plesni film. Ono što vrijedi za 2D, ne vrijedi uvijek i za 3D. Zbog toga je bilo potrebno poduzeti kompleksnije istraživanje, sjeća se producent Erwin M. Schmidt: „U procesu učenja koje je još uvijek u tijeku, morali smo ispočetka odrediti osnovne stvari: kako u 3D tehnologiji obaviti pripremu, snimanje, postprodukciju...“

„Nova 3D tehnologija otvara potpuno novu perspektivu gledanja na Tanztheater.” oduševljeno izjavljuje Dominique Mercy, jedan od dvojice umjetničkih direktora Wuppertal Tanztheatera. „Raditi na ovome s Wim Wendersom i njegovom ekipom odlično je iskustvo. To je ogroman istraživački put. Wim Wenders neprekidno otkriva sve više i više o tome što bi Tanztheater mogao biti, a mi zajedno s filmskom ekipom otkrivamo novi način rada.

Snimanje:

PINA je film snimljen u Wuppertalu i to u tri faze: u jesen 2009. godine te u proljeće i u ljeto 2010. godine. Prva faza „Café Müller", „Le Sacre du printemps" i „Vollmond" izvođena je na sceni operne kuće u Wuppertalu, a neki dijelovi i pred publikom. Vrlo zgusnuti raspored svjetske turneje na koju se Tanztheater pripremao, dozvoljavao je samo ova razdoblja za rad na filmu. Uz to, kompleksni proces snimanja u 3D-u postao je još kompliciraniji kada se radilo o stvarnim situacijama, jer se izvedbe nisu mogle prekidati ili ponoviti.
Za potrebe 3D vizualne kompozicije Wim Wenders je uspio uvjeriti jednog od najiskusnijih 3D pionira u području stereografije, Alain Derobea, da se priključi ekipi. Derobe je osmislio poseban 3D nosač za kameru koji je bio montiran na dizalici za potrebe snimanja PINE. Kako bi se ostvario osjećaj prostorne dubine izuzetno je važno cijelo vrijeme biti blizu plesača. Inače bismo s plesnim filmom postavili kamere ispred same pozornice i dosta daleko od stvarne akcije na sceni. Za PINU smo kamere postavljali među plesačima kako bi kamera doslovce mogla plesati s njima. To znači da je svaki član ekipe morao razumjeti i poznavati koreografiju. Svatko je u svakom trenutku morao znati kako će se plesači kretati kako bi ih kamera slijedila, ali i osigurati da ih ne ometa.”, prisjeća se Alain Derobe.

„S 3D tehnologijom Wim Wenders uspio je prenjeti glavnu poruku koreografija Tanztheatra.“ pojašnjava Peter Pabst, scenograf Tanztheatra Wuppertal od 1980. godine i umjetnički direktor filmske produkcije PINA. „Prelaziti granice scene i gledatelja vrlo je bitan sastojak koreografije. Plesači su u neprestanoj vezi s publikom, čak se i fizički spuštaju s pozornice. Pini Bausch je uvijek bilo jako važno da se svaki detalj koreografije prvo dovrši u glavi, pa potom u očima, te u srcu, a onda i u osjećajima gledatelja.

Wim Wenders je s PINOM osvojio nova prostranstva u svijetu filma, ali ipak već tijekom samog snimanja izjavljuje: “Koliko god trebamo ovu treću dimenziju, mi se istovremeno silno trudimo da publika zaboravi ovo “osvajanje prostora”. Plastičnost ne bi smjela privlačiti pažnju na sebe, već mora biti gotovo nevidljiva kako bi Pinina umjetnost postala još jasnija.

---

Recenzije:

„Mora se vidjeti.“ Variety
„Uzbudljivo i razotkrivajuće.“ The Observer
„Obmanjujuća magičnost.“ The Telegraph
„Wim Wenders i Pina Bausch…savršeni par.“ Hollywood Reporter
„Prekrasno i potresno.“ Time Out
„Veličanstveno.“ The Independent
"Uzbuđujuća kinetografija. Pet zvjezdica.“ The Times
"Elokventno i stimulativno.“ Screen International

The Observer | 21.2.2011
Nick James, urednik Sight & Sound u The Observeru donosi dojmove s Berlinskog filmskog festivala, te opisuje film PINA kao jedan od “izuzetnih filmova”.
„PINA, Wim Wendersov 3D film, počast preminuloj koreografkinji, plesnoj umjetnici Pini Bausch, naprosto je uzbudljiv i razotkrivajući doživljaj. Kao gledatelj, promatrajući plesače iz raznih pozicija, osjećao sam se poput plutajućeg, beztjelesnog duha koji prolazi kroz nešto čvršće duhove. Sva ponajbolja Pinina djela su tu: njezina interpretacija “Posvećenja proljeća” Stravinskoga, u kojoj divlje grupe izvođača lupaju nogama o smeđu zemlju, ili "Café Müller",u kojem ženske plesačice teturaju uokolo sa zatvorenim očima vjerujući da će njihovi muški partneri maknuti stolice koje su u prostoru i na njihovoj putanji. Dodatno, Wenders postavlja nekoliko izvedbi u spektakularne vanjske lokacije; za mene je ovakvo iskustvo bilo naprosto inspirativno.”

The Telegraph | 18.2.2011.
"Oda nevjerojatnoj njemačkoj plesnoj umjetnici i koreografkinji Pini Bausch nedvojbeno je trijumfirala na Berlinskom filmskom festivalu. Ovo je ujedno prvi neholivudski film koji je koristio mogućnosti 3D tehnologije i to na vrlo ozbiljan i progresivan način.
Inscenirajući četiri ponajbolja djela pokojne Pine Bausch, uz pomoć glavnih članova njene trupe, Wenders je uspio osigurati fantastične prizore, kao recimo prozračne zavjese koje pružaju slojevitu sliku te stvaraju dodatni prostor koji koriste plesači. 3D dozvoljava da se prvi i stražnji plan koreografije isprepliću te tako stvaraju nevjerojatnu čaroliju.”

The Independent | 18.2.2011.
"3D se u PINI koristi na čaroban način. Kako Wenders snima neke od najpoznatijih produkcija koje su postavili članovi ansmabla Tanztheatra u Wuppertalu, on je u mogućnosti svojim prizorima pružiti nevjerojatnu dubinu.
Plesači lebde pred nama, ili pak trkom izviru iz sjena. Igrani dokumentarac o avangardnoj njemačkoj koreograkinji koja je umrla pred dvije godine uopće se ne čini kao komercijalna ponuda. Pa ipak, pobornici „Crnog labuda“ Darrena Aronofskog naprosto se moraju pokloniti PINI. Bauschove produkcije karakterizira istovrsni intenzitet, nasilje i eroticizam koji su Aronofskijev film učinili toliko uzbudljivim. "

Trailer: