režija & koreografija: Natalija Manojlović

skladatelj: Gordan Tudor

likovi: Dean Krivačić (student-apsolvent nadgrobnog klesarstva), Ivana Pavlović (Noemi), Judita Franković (Garamuche), Nino Bokan (Major)

glazbeni ansambl: Ana Benić (flauta), Goran Jurković (saksofon), Ivan Batoš (glasovir), Oleg Gourskii (kontrabas), Tanja Tortić (violina)

scenograf: Vojin Hraste

oblikovanje zvuka: Vlado Horvatić

oblikovanje svjetla: Miljenko Bengez, Damir Kruhak

savjetnica za rasvjetu: Renata Carola Gatica

maska: Iva Dežmar

fotografije: Damir Žižić

tehnički realizator: Krunoslav Dolenec

produkcija: Teatar &TD // Kultura promjene SC-a, Studentski centar u Zagrebu, Sveučilište u Zagrebu

producentica: Davorka Begović

koproducent: Muzički Biennale Zagreb

o predstavi

Vodoinstalater je komorni balet prema motivima Borisa Viana, crnohumornog francuskog pisca, pjesnika, skladatelja, pjevača, šansonijera, jazz kritičara, inžinjera, prevoditelja, pronalazača; uopće – malo je područja u umjetnosti ili znanosti koja Viana nisu zanimala i kojima se nije bavio. Inspirirani Vianovom zbirkom novela Mravci složili smo novu priču; libreto prema kojem će nastati partitura, a prema njoj Vodoinstalater.

Kao i svaki balet i Vodoinstalater je kolodovor na kojem se sijeku putevi glazbenog materijala, u izvedbi 5 instrumenata, 5 glazbenika i jednog laptopa, s libretom kojeg pokretom tumače 2 izvođačice, 2 izvođača i jedan most. Vodoinstalaterovi likovi kreću se sivim područjem od igre do plesa, kojeg se najbolje može opisati terminom pokret.

Vodoinstalater je potresna priča o mjestima i vremenima koje rat nikada nije zahvatio, pa su ona morala zahvatiti njega. To je priča o susjedskim odnosima i povijesti maltretiranja; o vojnicima na konjaku, kurvama u bunilu, o studentima u vodi do koljena i djevojčicama u minskom polju.

Ovaj balet je priča o običnim ljudima koje vianovska percepcija pretvara u čudovišta ili barem čudake. Major, Garamuche i Noemi vjerojatno su mediokriteti koji tek u percepciji vianovskog lika – studenta – apsolventa nadgrobnog klesarstva postaju izopačene karikature.

Vodoinstalater je crni balet. Ne bi mogao biti bijeli jer su i partitura i libreto crni, a humor ovisi o bojama zastave pod kojom se igra.

autorski tim predstave

o koreografkinji

Natalija Manojlović (1978.) svoje je plesno obrazovanje započela u glazbenoj školi. Podijeljeni interes za glazbu i ples s vremenom je prevagnuo u korist plesa, a nakon škola za ritmiku i ples svoje iskustvo stjecala je kroz radionice i suradnje s poznatim domaćim i inozemnim koreografkinjama i plesačima. Autorski potpisuje Virus 098, Oprosti, sam’ malo!, Duet za grijalicu i radijator i Korozija d.o.o. Kazališno usavršavanje nastavila je kao suradnica za scenski pokret u predstavama Anočića, Waltla, Brezovca, Taufera, Tomić – Kovačić, Udovički i drugih; te i dalje surađuje s brojnim kazalištima – &TD, ZKM, Slovensko mladinsko gledališče, Mini-Teater u Ljubljani, Ulysses, te dječjim i lutkarskim kazalištima u Osijeku, Zadru, Splitu i Mostaru. Apsolventica je psihologije na Filozofskom Fakultetu i educira se u području plesnog i dramskog pristupa u psihoterapijskim grupama.

Aktivno je sudjelovala u projektima Eks scene u samim počecima njenog djelovanja, kao i projektima Kulture promjene SC-a od 2004. Kad govori o svom radu Manojlović ističe da je više „orjentirana na dramaturgiju pokreta nego jezik plesa“.