Le Fou Glorieux


Le Fou Glorieux

Louise Lecavallier (CA) | koreografi: Crystal Pite, Tedd Robinson, Benoît Lachambre


Lone Epic

koreografkinja: Crystal Pite

pleše
: Louise Lecavallier


Lula and the sailor or Cobalt rouge Remix


koreograf
: Tedd Robinson

plešu
: Louise Lecavalier, Masaharu Imazu


„I“ Is Memory


koreograf
: Benoît Lachambre

pleše: Louise Lecavalier

Poznavateljima svjetske plesne scene dovoljno je reći – Louise Lecavalier. Ostalima pak da je dugogodišnja muza i zaštitni znak kultne trupe LaLaLa Human steps, od 1999. posvećena solo karijeri. Program Le Fou Glorieux spoj je triju koreografija koje je za nju kreirao trojac vodećih kanadskih koreografa i u kojima Lecavalier otkriva novo lice sebe kao plesačice i suvremenog plesa uopće.

Louise Lecavalier, jedna od ikona kanadskog suvremenog plesa rođena je u Montréalu, a plesom se profesionalno bavi od 1977. godine. 1981. postala je članicom kanadske trupe La La La Human Steps, i muzom njezina voditelja Edouarda Locka. Više od dva desetljeća bila je simbol te plesne kompanije i do 1999. plesala je u svakoj njihovoj produkciji, neprestano ispitujući granice i ograničenja ljudskog tijela. 1985. Louise Lecavalier postala je prva kanadska dobitnica nagrade Bessie u New Yorku, a za svoju izvedbu u ‘Businessman in the Process of Becoming an Angel’ (1983). Lecavalier je također sudjelovala i u svim većim kolaborativnim projektima trupe La La La, uključujući i ‘Sound and Vision’ turneju Davida Bowiea 1990., ‘The Yellow Shark’ koncerte Franka Zappe i Ensemble Modern 1992., te film ‘Inspirations’ redatelja Michaela Apteda iz 1996. U svibnju 1999, Louise Lecavalier je primila Jean A. Chalmers National Award, najvišu kanadsku plesnu nagradu, tada prvi put dodjeljenu nekom izvođaču.

Program ‘Le Fou Glorieux’ spoj je triju koreografija koje je za nju kreirao trojac vodećih, međunarodno afirmiranih, kanadskih koreografa – ‘Lula and the Sailor’ duet, ulomak iz kreacije ‘Cobalt rouge‘, nastale u koprodukciji National Arts Centre (0ttawa), Venecijanskog Biennala i Theatre de la Ville (Paris) u koreografiji Tedda Robinsona; “I” Is Memory, duet ‘kinetičkih slika’ koje je izvorno za sebe i Louise Lecavalier koreografirao Benoit Lachambre, te konačno ‘Lone Epic’, a 16-minutni solo na kolaž veličanstvene glazbe koju je za film ‘Građanin Kane’ skladao Bernard Herrmann, a koji je koreografirala Crystal Pite, namjerno ga čineći kratkim i low-tech kao kontrast golemom i visoko-budžetnom filmu koji je na njega utjecao