Amour, acide et noix
Rad Daniela Léveilléa publika Tjedna upoznala je i odmah nagradila, još na početku njegova najradikalnijeg koreografskog istraživanja, predstavu Amour, acide et noix. Desetljeće nakon njezina nastanka, istraživanje koreografskih mogućnosti golog tijela, oslobođenog ‘svakog dodatka identitetu’, trajna je okupacija jednog od najvećih kanadskih koreografa i poseban razlog za gostovanje na Venecijanskom biennalu, neposredno nakon kojeg stiže u Zagreb, pružajući nam priliku za rekontekstualizaciju njegovih ‘ispovjedi tijela’.
***
U spomen na mog oca
Četiri tijela predana plesu, otkrivaju što se skrilo iza čudne, bijele kože: mišići, voda, dah, energija, pogled na život; tako živa, svjesna jedno drugog, uprkos ili možda baš zbog činjenice da ne žele biti posve sama. Amour, acide et noix govori o samoći, ali još više o beskrajnoj nježnosti dodira, oporosti života i želji da se riješimo ili pobjegnemo iz ovih, često vrlo teških, tijela. Amour, acide et noix predstavlja nagost kao jedinu istinsku alternativu čitanju tijela, iskrenu i oslobođenu lažne skromnosti. Nije li koža jedan jedini pravi kostim tijela?
***
Proslavljeni montrealski koreograf i pedagog, Daniel Léveillé jedinstvena je pojava na kandaskoj plesnoj sceni. Tijekom proteklih 30 godina, kreirao je dvadesetak naslova, koji su u izvedbi talentiranih plesača doprinjeli evoluciji suvremenog plesa. Daniel Léveillé koreografsku je karijeru započeo 1976. godine. 1982. Canada Council for the Arts dodijelio mu je Jacqueline-Lemieux nagradu u znak priznanja kvalitete njegova umjetničkog pristupa. 1991. godine, nakon što je niz godina radio kao samostalni koreograf, osniva vlastitu trupu, Daniel Léveillé Danse.
Od 1988. professor je na Odsjeku za ples Sveučilišta Québec u Montréalu. Član je Nouvelle Aire group, ansambla i kreativnog laboratorija koji je osnovala Martine Époque. Najveći dio svog plesačkog obrazovanja stekao je kod Linde Rabin te potom dodatno istraživao kreativnost sa vizualnom umjetnicom, koreografkinjom i potpisnicom Refus Global manifesta, Françoise Sullivan.
Le Sacre du printemps, Les Traces no I, II, III, IV, V, VI, L’Exil ou la Mort, Jules et Juliette, Utopie, Amour, acide et noix (Dora Mavor Moore nagrada2004 ; Nagrada publike Tjedna suvremenog plesa 2005.), La pudeur des icebergs i Crépuscule des océans, smatraju se ključnim djelima njegove bogate karijere.
koreografija: Daniel Léveillé
voditeljica pokusa: Sophie Corriveau
plesači na praizvedbi: Jean-François Déziel, David Kilburn, Ivana Milicevic, Dave St-Pierre
na sceni: Frédéric Boivin, Mathieu Campeau, Esther Gaudette, Justin Gionet
oblikovanje svjetla: Marc Parent
tehnički voditelj / inspicijent: Philippe Dupeyroux
fotograf: John Morstad
glazba: Antonio Vivaldi, Le quattro stagioni
