Rekvijem za Z.

Nova plesna predstava ZPA nastala je iz intimne potrebe koreografkinje da postavljanjem prolaznosti na scenu pokuša dokučiti kako se s tom prolaznošću možemo nositi van scene. Nastanjujući istodobno svijet svakodnevice koji je ispunjen metaforičkim ludilom dnevnog ritma, te svijet u kojem je ta logika zaustavljena i zamijenjena radom na dubinskim odnosima, plesači traže odgovore na pitanja o vlastitim i tuđim nestalnostima, nestajanjima, odlascima, nemoćima... otkrivajući da ispod površina frenetičnosti postoje slojevi bliskosti do kojih se nije uvijek najlakše probiti. Prisutnost kamere i platna t ne predstavlja prisutnost stranog tijela na sceni, već otvara perspektive za suigru između stvarnih tijela i slika tih stvarnih tijela, između pogleda onog koji snima, onih koji su snimani i onih koji sve to gledaju uživo.

Zagrebački plesni ansambl (ZPA) renomirani je ansambl suvremenog plesa, a od svog osnutka do danas ostao je beskompromisan u promišljanju svog umjetničkog izričaja. Stvorio je veliki broj plesača i plesnih stručnjaka koji danas uspješno djeluju u zemlji i inozemstvu. Iznimna reputacija ansambla počiva na originalnim radovima, koji se prvenstveno ističu performativnom snagom izvođača i jedinstvenom spremnošću da se odgovori na izazove različitih autorskih poetika. Uz inzistiranje na suradnji s priznatim umjetnicima iz različitih domena umjetnosti, za rad ZPA značajno je otvaranje prostora novom načinu razmišljanja o plesu, prostora za istraživanje, koji pored produkcija stavlja naglasak na proces istraživanja i edukaciju izvođača.

Snježana Abramović Milković - koreografkinja, dugogodišnja plesačica, a od 1992. umjetnička voditeljica ZPA. Plesala je u svim važnijim plesnim predstavama suvremenog izraza u Hrvatskoj. Kao suradnik za scenski pokret u kazalištu i na filmu, a često i kao koreograf u operama, surađuje s eminentnim kazališnim i filmskim redateljima u zemlji i inozemstvu dok istovremeno repertoarno profilira ZPA. 2000. osniva Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, kojeg razvija u meditaranski rezidencijalni centar a koji je jedini ljetni međunarodni festival plesa u Hrvatskoj.
Od 2006. do 2012. djeluje kao predsjednica Udruge plesnih umjetnika Hrvatske, od 2007. urednica je plesnog programa Šibenskog dječjeg festivala. Autorica je koreografija: Nešto, možda, sasvim osobno (&TD, 2003.), multimedijalnog baleta Chronostasis (Muzički biennale Zagreb, 2005.), Ogoljeno (ZKM, 2007.), 10min: East (omnibus projekt, En Knap Company, SLO, 2009.), Interface (ZKM, 2010., (Nagrada hrvatskog glumišta 2012. za najbolju koreografiju te najbolju predstavu u cjelini), te Ako bismo svi malo utihnuli (Bitef Dance Company, RS, 3; Nagrada publike na BITEF festivalu).