Caída Libre (Slobodan pad)

Caída Libre (Slobodan pad) istražuje osnovnu karakteristike ljudske naravi: preživljanje. Nakon iskustva proizašlog iz predstave Rizome, svojevrsnog obreda u stvaranju “krajolika ljudskosti”, umjetnici žele dublje istražiti raznolike oblike okupljanja grupa u nastojanju da se osigura potpora, bilo fizička bilo emotivna mreža koja pojedincu omogućuje da nakon svakog pada ustane i nastavi. Ovakva nakana ujedno je i rezultat potrebe pojedinca da pronađe svoj mjesto unutar grupe.

Naš je opstanak vertikalno usmjeren: ustajanje nakon svakog pada je neprekinuti ciklus u našoj svakodnevnici. Iako smo svi uključeni u ovakvoj asimetričnoj dinamici, za svakoga od nas to je drugačije, jedinstveno i neprenosivo iskustvo.

Unutar grupe, nastojimo naći smisao, slobodu, te provjeriti je li “Slobodan pad” doista i moguć. U slučaju nepogoda, ljudi su se uvijek zbližili kako bi opstali, kako bi se oporavili te uspostavili novi poredak. To je jedan iskonski prirodni nagon; energija koja se pretače u pokret i u zajedništvo, “brzina”…. a na nama je da se tome prepustimo bez predrasuda.

Koreografija Caída Libre premijerno je izvedena u travnju 2014. godine, a svaka izvedba ujedno je i premijerna jer nastaje kroz suradnju s 10 do 20 plesača koje Sharon odabire iz plesnih sredina u kojima predstava gostuje.
Izvedba i postava koja će biti prikazana u Zagrebu, imala je premijeru 21.5.2014 u Torinu (Italija) na međunarodnom festivalu suvremenog plesa Interplay.

Rođen u Haderi, Izrael 1980. godine, Sharon Fridman iza sebe ima bogatu plesačku i koreografsku karijeru. Nakon plesnog školovanja u kojeg ubraja folklor, klasični balet kao i suvremeni ples,  bio je plesač u izraelskim skupinama Tadmor Dance Company, Kibbutz Dance Company i Vertigo Dance. Danas živi i radi u Španjolskoj gdje vodi svoju plesnu skupinu Sharon Fridman Dance. Koreografira od 2000. godine te praksu stječe i kroz koreografsku praksu projekta Lines u produkciji Royal Opera House u Londonu uz mentora Wayne McGregora, 2001. godine pristupa međunarodnom projektu Choreoroam te prezentira svoj rad u Zagrebu (Tjedan suvremenog plesa) i u okviru festival OperaEstate u Italiji (Bassano del Grappa).

Dobitnik je niza međunarodnih priznanja za koreografije među kojima izdvaja nagradu Alicia Alonso (2012.) koju dodjeluje Zaklada kubanskog nacionalnog baleta, nagradu koreografskog natjecanja u Hanoveru, te čak pet nagrada u različitim kategorijama koreografskog natjecanja u Madridu.

Za koreografiju Hasta Donde dobiva nagradu publike na festivalu Burgos New York, a ranije djelo Al Menos dos caras nagrađeno je na međunarodnom festivalu kazališta i plesa Huesca 2011. godine. Izuzetnu pažnju privlači i djelom Rizoma kojeg realizira 2012. godine. u Parizu u suradnji s ljetnim festivalom Paris Quartier u kojem sudjeluje 10 čelista i 70 plesača.