Joseph
Alessandro Sciarroni (IT)
Odnosi s javnošću: Beatrice Giongo
Ideja i izvedba: Alessandro Sciarroni
Dramatizacija i proces: Antonio Rinaldi
Izvršna producentica: Marta Morico
Tehnička potpora : Coismo Maggini
Vizuali: Roberto Foddai
Promocija: Lisa Gilardino
Produkcija: MARCHE TEATRO Teatro Stabile Pubblico / Corpoceleste_C.C.00#
Koprodukcija: Officina Concordia, Comune di San Benedetto del Tronto (AP)
Uz potporu Centro per la Scena Contemporanea - Comune di Bassano del Grappa uz podršku Amata i Matilde: piattaforma regionale per la nuova scena marchigiana i Centrale Fies
Premijerno izvedeno na Festivalu Drodesera July 2010
Trajanje: 30 minuta
U predstavi Joseph, muškarac okrenut leđima publici, stoji sam na sceni tijekom cijele predstave. Traži svoj vlastiti lik u svemu što njegove oči vide. Kreator predstave, uzima svoje ime prema onome koji je pristao postati otac čovjeku koji se skriva u Božanstvu: mi ne znamo tko je Joseph niti gdje je on. Mi ne znamo je li to ovaj čovjek na sceni ili je to onaj čije se nepoznate oči, igrom slučaja, nalaze u sustavu reprezentacije. Ovaj solo prestaje biti događaj kojeg izvodi jedna osoba te prerasta u nešto s mnoštovom začuđenih očiju, izmaknutih, podvostručenih, pojaćanih. Tijela koja su izložena i spremna predstaviti se, tamo negdje, na drugom kraju svijeta, ali istovremeno.
Ova predstava nedavno je uspješno gostovala u Centre Georges Pompidou u Parizu, a Alessandro Sciarroni jedan je od umjetnika koji ove godine sudjeluje u 56. Venecijanskom bijenalu.
Fiat lux: poput cilindra kakvog mađioničara, koji ima dozvolu stvarati bijele zečeve. U predstavi Joseph, Alessandro Sciarroni igra se Chatroulette, socijalnom mrežom koja ga povezuje s ljudima diljem svijeta kroz potpuno neplanirane načine. Stoga je moguće da se tijekom predstave pojave i eksplicitni, seksualizirani, sadržaji.
Uz obećanje poleta, Alessandro Sciarroni je umjetnik koji se i dalje razvija te koji niti iz bahatog niti iz nekog čudnog razloga, koristi jednostavnu i dostupnu tehnologiju osobnog računala kako bi zabilježio vlastiti lik. Potom ga iznova prikazuje na ekranu iza sebe, višestruko ponavljajući sliku ili pak simetričnu, izobličenu, recipročnu ili s drugim iznakaženim detaljima, otkrivajući tako njegovu potpuno neobičnu, ekspresivnu moć kompozicije. Njemu, usamljenom izvođaču sebe i svojih fantazija, ne manjka ironije kad je primjenjuje i na vrlo banalne pa i čisto privatne situacije poput erotskih čakulanja.
Ova smiješna predstava potiče želju na gledanje i sljedeće epizode, koja uz svoj naziv kao da
je stvorila i alter-ego (u koprodukciji s kazalištem Stabile Theatre Marche regije ).
Gianfranco Capitta, Il Manifesto, 25 September 2011
Alessandro Sciarroni je talijanski umjetnik koji je već neko vrijeme prisutan u izvedbenim umjetnostima te čija su ranija djela utemeljena kako u likovnoj umjetnosti tako i u kazalištu. Njegova djela su nastala kroz sudjelovanje i suradnju sa umjetnicima iz drugih discplina, te je danas podjednako prisutan na festivalima kako plesnim tako i suvremenog kazališta, a djela su mu predstavljena i u muzejima, galerijama te drugim nekonvencionalnim prostorima.