Vjezbanje utopije
Žak Valenta, Marko Kalc (HR)
28.05.2010. Zagrebački plesni centar
01.06.2010. Filodrammatica Rijeka
 

U skokovnoj riječi grčkog porijekla “utopija“ odista nema ničega što bi se ticalo vremena.
Na leksičkoj ravni ona se doslovno izgovara „mjesto“. Tek onda mala oznaka za imenički prefiks (ov) koja joj stoji ispred znači „ne“. Dok topos znači mjesto, ov-znači ne, pa se odtuda čitava složenica može doslovno izreći kao „ne-mjesto“, a iz toga prevesti kao „mjesto koje nije“, „mjesto kojeg nema“, dakle mjesto koje ne postoji.

Poslužimo li se prijevodom Vladimira Premeca (iz Pogovora,odnosno studijskog komentara djelu Frane Petrića, 1975.), utopija na hrvatskom jeziku jest „Nigdina“ što je dakako, nastalo slijedom latinskog ekvivalenta za „nigdje“ nusquam.Time dosljedno izvedeno značenje za „ne-mjesto“ kao mjesto koje nigdje ne postoji.

Uostalom sam tvorac riječi „utopija“, Thomas Morus dvoumio se između latinske „nusuquam“ i grčke „utopija“, da bi ipak ovu potonju jezičnu kovanicu (nelogizam) uzeo za naslov djela objavljenog 1516. godine. Njega je okupirala još jedna dvojba: dvojba između „utopije“ i „eutopije“, što bi značilo naročito dobro, posebno mjesto, sasvim suprotno od značenja koje riječi r o n o s daje pridodana negacija.
Ali konačan izbor pao je na „utopiju“. Time se otvorila ona povijesna sudbina njenog smisla kojom se bavi ovaj projekt.

Od 1516.g. sve do danas „utopija“ će se upotrebljavati u značenju svih mogućih fantazmi, najprije o kolektivnoj, a zatim i individualnoj sreći ljudi zasnovanoj na zamisli sveobuhvatne provedbe „ načela pravednosti“ jednom shvaćenog kao potpuna jednakost u dokinutom privatnom vlasništvu, drugi put (nekada uključujući i ono prvo) kao jednakost u pravu na plodove rada, užitka zajedničkih dobara, obilja, sreće, sve do umišljanja „zemlje dembelije“ ili one gdje teku potoci limunade i raste drveće od čokolade“.

Marko Kalc i Žak Valenta


koncept: Žak Valenta
koautorstvo & izvedba: Marko Kalc i Žak Valenta
dizajn svijetla: Alan Vukelić
glazba: MARINADA
snimanje zvuka: Robert Merlak
projekt je realiziran uz podršku Odjela za kulturu Grada Rijeke.
zahvaljujemo: Petri Corva, Alanu Vukeliću, Amni Šehović, Robertu Merlaku i Maji Dobrila