CRTAČ
BADco. (HR)
Režija: Goran Sergej Pristaš
Koreografija: Nikolina Pristaš
Izvedba: Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš, Josipa Štulić i Zrinka Užbinec
Dramaturgija: Goran Ferčec
Scenografija i crtež: Siniša Ilić
Softver: Daniel Turing i Anton Koch
Producent: Lovro Rumiha
Crtač je u ateljeu prepunom predmeta s ograničenom funkcijom, u kojem izvođači, između ostataka i zajedno s njima, koreografiju posvećuju susretu s odrazom, pokušaju da izdrže ovisnost o vlastitoj slici, njezinom porijeklu i njezinoj izložbenoj vrijednosti.
“Iako gledatelj u Crtaču ne ustaje s mjesta, ne “participira” i ne “sudjeluje” u izvedbi, njegova je pozicija višestruko problematizirana. Proces uzvraćanja pogleda tako se ne tiče mehanike toga da izvođači gledaju publiku, pa smo na taj način izloženi i aktivirani, nego da intenziviraju našu gledateljsku poziciju bez da su na nas uopće svrnuli pogled.“
Una Bauer, Kulturpunkt
Predstava Crtač nastala je u nizu susreta BADco. s likovnim umjetnikom Sinišom Ilićem, piscem i dramaturgom Goranom Ferčecom i studentima plesa Danske nacionalne škole za kazalište i suvremeni ples koji su stažirali u BADco. Po dvomjesečnom zajedničkom radu predstava je rezultirala razilaskom suradnika: BADco. izvodi svoju, a studenti iz Kopenhagena svoju verziju čije je sličnosti i razlike samo donekle moguće predvidjeti.
Projekt je podržan od: Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH.
“Kad muškarac započne posvećenje prije nego što stupi u odnos sa svojom ženom s blaženom nakanom, sveti duh načinjen istovremeno i od muškarca i od žene uzdignut je nad njim.
I Sveti, blagoslovljen bio, šalje izaslanika koji je zadužen za ljudske embrije, i dodjeljuje mu taj (poseban, specifičan) jedinstveni duh, i ukazuje mu na mjesto kojem treba biti povjereno.
To je značenje rečenice “Noć je kazala, muško dijete je začeto.” (Job 3:3).
“Noć je kazala” tom jedinstvenom izaslaniku, “muško dijete je začeto” od toga i toga.
I Sveti, blagoslovljen bio, tom duhu zatim daje sve zapovijedi koje On želi dati, što su već ranije rastumačili.
Zatim duh siđe zajedno sa slikom (tselem), onom u čijoj je sličnosti [ diyokna] [ duh] bivao gore (iznad). S tom slikom čovjek raste; s tom slikom prolazi kroz svijet. To je značenje rečenice “Sigurno čovjek prolazi sa slikom” (Ps. 39:7).
“Dok je slika s njim, čovjek preživljava u svijetu… Ljudski dani postoje kroz sliku i o njoj su ovisni.”
Zohar
Naglo se bilo smrklo. Vrlo se brzo mrak zgusnuo iznad staklenog stropa. Vratar okrenu prekidač, a iznenadni bljesak svjetla zasjeni nam oči. Upitasmo ga ne bi li se mogla ugasiti jedna svjetiljka. Zamarao nas je odsjaj svjetla na bijelim zidovima. Odgovorio je da se ne može. Električne instalacije su tako uređene – ili sve ili ništa.
Kad smo otvorili oči, učinilo nam se da je prostorija zbog bjeline još blistavija. Pred nama nije bilo ni sjene, a svaki predmet, svaki kut, sve krivine ocrtavale su se toliko jasno da su nam bole oči.
Albert Camus: Stranac
BADco. je kolaborativna izvedbena skupina koja radi u Zagrebu. Jezgru skupine čine: Ivana Ivković, Ana Kreitmeyer, Tomislav Medak, Goran Sergej Pristaš, Nikolina Pristaš, Lovro Rumiha i Zrinka Užbinec.
Od svog osnutka u 2000. godini, BADco. se kroz suradnju troje koreografa/plesača, dvoje dramaturga i jednog filozofa, uz producenta skupine, sistematično bavi istraživanjem protokola izvođenja, predstavljanja i gledanja strukturirajući svoje projekte unutar različitih formalnih i percepcijskih odnosa i sklopova. Rekonfiguracija etabliranih odnosa izvedbe i publike, propitkivanje perspektivnih datosti i arhitektonike izvedbe, problematizacija komunikacijskih struktura – sve to čini BADco. međunarodno relevantnim umjetničkim fenomenom i jedinstvenim izvedbenim doživljajem.